Популарни постови

понедељак, 18. април 2011.

O POKAJANJU I ISPOVESTI


Put u Život Večni

 U današnje vreme, naš narod i svako od nas najviše pati i strada usled nedostatka vere i nade u Boga. Zbog duhovnog nemara i neznanja postajemo podložni grehu i zabludama. Pod različitim okolnostima, nečisti duhovi koriste priliku, da kroz ljude i događaje raslabe našu pažnju i savest, a zatim da u nama raspale duševne i telesne strasti. Na taj način, misli i osećanja, reči i dela svojom nečistotom pomračuju um i truju srce, te čovek pod njihovim dejstvom počne da zaboravlja na Boga ili da veruje kako hoće, a tada se i duša i telo lako oskvrnjuju i zarobljavaju grehom.

Iako u Svetoj Tajni Krštenja Hrišćanin dobija oproštaj svih svojih sagrešenja, dalji život u neprekidnoj borbi sa grehom ne biva bez privremenih poraza, padova i odstupanja pod uticajem spooljašnjih sablazni i sopstvenih strasti. Zbog toga je potrebno da svaki Hrišćanin što je moguće češće ispoveda svoje grehe.

ŠTA JE TO GREH?

Greh je neposlušnost Reči Božijoj, to je narušavanje hrišćanskog duhovnog zakona od strane vernika. Pojam greha je religijski pojam i njega shvataju samo oni koji shvataju hrišćanski zakon i ispovedaju veru u Boga, koji se zbog toga nalaze u “ogradi crkvenoj”. Onaj, pak, ko je van Crkve nije uopšte sposoban da shvati svoju grehovnost, niti da vidi sav svoj pad i užasne se zbog dubine svoje zaraženosti smrtnom bolešću greha, kao ni da oseti svoju udaljenost od Boga i Istine. Zbog toga se treba prvo pokajati za grehe protiv Boga i Njegove Crkve. Takvih greha ima mnogo, i oni su povezani u jednu neraskidivu mrežu raznih duhovnih stanja, kako jednostavnih i očiglednih, tako i skrivenih, na prvi pogled beznačajnih, a zapravo izuzetno opasnih za dušu.

Oni se uopšteno mogu podeliti na: maloverje, sujeverje, bogohuljenje i zaklinjanje Bogom , nemolitvenost, nemar prema crkvenoj službi, duhovna prelest (obmana), gordost i sujeta, čovekougađanje, naprasitost i razdražljivost, osuđivanje, čamotinja (uninije), praznoslovlje, laž i laganje, krađa i pljačka, srebroljublje, stomakougađanje, pijanstvo, pokušaj ili razmišljanje o ubistvu, samoubistvu i abortusu (čedomorstvu - ubijanju tek začete dece u utrobi), blud i preljuba (u mislima i na delu).

Ali šta je ono što bi naročito trebalo da nas podstiče na ispovest, kakve misli i razmišljanja pozivaju vernika da što pre pribegne ovoj Svetoj Tajni?

Pre svega, to su ona duhovna muka, bol i patnja koje u duši izaziva svaki greh i svaki prestup. Gresi i prestupi koji su se nakupili, koji nisu skinuti sa savesti (ne samo veliki gresi nego i mnogi sitni) opterećuju savest tako da čovek počinje da oseća neki neobičan strah, čini mu se da će mu se svakog časa desiti nešto loše, ili odjednom pada u nekakve nervne krize, u razdražljivost, često oseća nemir, nema unutrašnje čvrstine, kao da nije sposoban da vlada sobom i t. sl. On često ni sam ne shvata razlog ovoga što se dešava, a razlog je to što na čovekovoj savesti leže neispoveđeni gresi. Po milosti Božijoj ova bolna osećanja nas podsećaju na njih, kako bismo, popdstaknuti ovakvim jadnim stanjem naše duše, postali svesni da je potrebno da iz nje izbacimo sav otrov, odnosno da se obratimo Svetoj Tajni Ispovesti i da se time izbavimo od svih onih muka koje očekuju svakog gršnika, koji se nije očistio ovde (u ovom životu), posle na Srašnom sudu Božijem.

KAKO SE SPREMATI ZA ISPOVEST?

Moment Pokajanja - Vreme je blagoprijatno i dan je očišćenja. To je vreme kada mi možemo da odložimo teško breme ogrhovljenosti, pokidamo lance greha i našu dušu ugledamo svetlu i očišćenu. Ali do tog blaženog očišćenja ne vodi lak put.

Ako si rešio da postiš. Da se kaješ i da ispovediš svoje grehe, javiće se mnoštvo prepreka, unutrašnjih i spoljašnjih, jer neprijatelji ljudskog roda, saznavši za našu dobru nameru na svaki način žele da nas uznemire sumnjama, pomislima i strahovima, ali oni isčezavaju čim pokažemo čvrstinu u svojim namerama.

Često se događa da kad još nismo pristupili ispovesti, a duša naša sluša iskušavajući glas: "Da li da odložim? Da li sam se dovoljno pripremio? Nije li suviše često? ". Nužno je čvrsto se odupreti ovim sumnjama.

U Svetom Pismu čitamo: “Sine moj! Ako pristupiš službi Gospodu Bogu, pripremi dušu tvoju za iskušenja, upravi srce tvoje i budi tvrd i ne zbunjuj se kad te one posete, pripni se uz Njega i ne odstupaj da bi se na posletku uzdigao” (Sir. 2, 1-3)

Čovek treba da se ispoveda što je moguće češće, pauze između ispovesti treba da budu ispunjene duhovnom borbom i naporima, koji će se učvšćivati pripremom za sledeću ispovest. Blagodat Božija koja deluje u Svetim Tajnama Pokajanja i Pričešća osetno se čini da čovek počne da oseća svoje grehe i slabosti, da se ne upušta tako lako u greh i da se učvršćuje u istinama vere; Crkva i sav njen poredak mu postaju dragi i bliski srcu.

Prvi korak onoga ko se sprema za ispovest mora da bude ispitivanje srca.

Razumevajući moralno stanje svoje duše, trba se starati i razlikovati osnovne grehe od izvedenih, simptome od dubljih razloga. Na primer: mi uočavamo, i to je jako važno - rasejanost na molitvi, ne pažnju u vreme bogosluženja, odsustvo interesa za slušanje i čitanje Svetog Pisma …

A zar ne proizilaze svi gresi od maloverja i slabe ljubavi prema Bogu?!

Treba obeležiti u sebi svojevoljnost, neposlušnost, samoopravdavanje, netrpljenje prekora, neustupljivost, tvrdoglavost … mnogo je, međutim, važnije otkriti i razumeti njihovu vezu sa samoljubljem i gordošću.

Ako mi primećujemo kod sebe stremljenja da uvek budemo u društvu, s ljudima, pokazujemo govorljivost, zlorečivost, ako suviše brinemo o svojoj spoljašnjosti i odelu, tada treba pažljivo istražiti te strasti, jer se češće od svega tako projavljuje naša taština i gordost.

Ima još jedno pomoćno sredstvo, koje nas vodi k poznanju svojih grehova - češće i posebno pri ispovesti podsećati se na to za šta nas obično okrivljuju drugi ljudi, koji žive uz nas - naši bližnji. Veoma često njihove optužbe, prekori i napadi su opravdani. No, čak ako se oni nama čine nepravednim, treba ih primati sa krotošću, bez ljutnje.

Pri ispovesti, neophodno je tražiti oproštaj od svih, kojima misliš da si skrivio, da bi pristupio Tajni sa neopterećenom savešću. Pri ispitivanju srca treba slediti za tim, da se ne padne u prekomernu umišljenost i sitničavu podozrivost prema svakom pokretu srca. Stajući na taj put, može se izgubiti osećaj za važno i nevažno i zaplesti u sitnicama. U takvim slučajevima treba privremeno ostaviti ispitivanje svoje duše, te molitvom i dobrim delima prosvetliti dušu. Priprema za ispovest nije u tome da bi se, po mogućstvu, potpuno prisetili svih svojih grehova i čak zapisali svoje grehe, nego u tome da se dođe do takvog stanja usredsređenosti, ozbiqnosti i molitve, pri kojem kao pri svetlosti postanu vidni naši gresi.

Istinsko pokajanje i ispovest grehova imaju veliku moć.

Tako, “Ako se pokaju, svi koji hoće, mogu dobiti od Boga milost” , veli sveti Justin mučenik i filosof. A po svetom Teodoru Studitu: U stanju je ispovest i oganj večni da ugasi.

Ispovest je početak spasenja, reči su svetog Atanasija Velikog:

Čas smrti je najneizvesnija stvar u životu svakog čoveka. Stoga svetu Tajnu Pokajanja i Ispovesti ne treba odlagati niti zanemarivati, kao što piše i sveti Kiprijan Kartaginski: Molim vas, predraga mi braćo, da svaki od vas ispovedi svoj greh, dok se sagrešivši nalazi u (ovom) životu; dok može ispovest njegova da bude primljena; dok je zaglađivanje (delima pokajanja) i oproštaj koji biva kroz sveštenika blagougodan Gospodu. A za uspeh pokajanja, Bog ništa ne traži, do srce skrušeno i smireno. Bog od grešnika ne traži materijalne žrtve u kojima bi bogati bili obilniji, veli sveti Vasilije Veliki, nego dragovoljnu i od srca istinsku ispovest, koja je jednako dostupna svima koji hoće. 

O borbi sa grehom - Sveti Teofan Zatvornik

Prvo njeno delovanje – budjenje pripada blagodati. Greh sakriva lance kojima drzi dusu vezanu i ona, posto oslepi, navikava se na svoje zarobljenistvo i pocinje da ga voli. Ne videvsi nikakvu opasnost za sebe, gresnik spava s(a)mrtnim snom. On nece ustati niti vaskrsnuti, ako ga ne probudi i ne ozivi blagodat. Stoga Spasitelj stoji pred vratima srca i kuca. Trenutak, nacin, okolnosti ovog budjenja su potpuno skriveni u premudrom promisljanju Bozje blagodati. Ona ne dolazi na vidljiv nacin, izvlaci gresnika iz bujice greha i stavlja ga van nje bez ikakve saradnje od strane coveka, iako uzimajuci u obzir uvek moralnu osetljivost coveka. Za probudjenog blagodacu se istog casa, kao bljeskom munje, osvetljuje sve i u njemu samom i oko njega. S narocitom snagom se otkrivaju pred njim svojstva Bozja, zavisnost coveka od Boga, njegov zadatak i narocito sadasnje stanje. On sada kao da se uvodi u potrebni odnos i vezu sa svim s cim treba da bude u vezi. Ovakvo prozrenje, odrazavajuci se u srcu, u njemu radja osecanje rastrojstva i ponizenja, tihu tugu zbog stanja u koje se doveo, duboko uverenje da ne treba da bude takav, potrebu da izadje iz tog nereda, i izvesno predosecanje boljeg zivota i boljeg stanja.

Stanje u kome se nalazi dusa nakon blagodatnog budjenja jeste stanje koje moze da izazove samo blagodat. Istina, o svemu sto se desava tada u dusi coveka moze da rasudjuje svaki gresnik i sam, moze cak i sam da izazove slicna osecanja; ali ova slobodna delovanja nisu uopste isto sto i blagodatno budjenje. Vlastita razmisljanja gresnika obicno skrecu u uopstavanje, a blagodatno dejstvo ogranicava paznju gresnika na samoga sebe; ova prva razmisljanja klize samo preko povrsine duse, ne doticuci se srca, a ako se i doticu ponekad, onda lagano, bez posledica; dok blagodatna budjenja ulaze u samu dubinu bica ljudskog i doticu se najiskonskijih njegovih temelja: jer je Bogu svojstveno da govori pravo u srce. I osecanja koja ponekad pobudjuje gresnik dugim i napornim razmisljanjem o stvarima koja najvise zapanjuju su potpuno nepouzdana. Ona na silu prodiru u srce, opstaju u njemu s naporom, i spremna su da nestanu zajedno sa nestankom napora, ne ostavivsi ni najmanjeg traga svog prisustva; a osecanja koja su probudjena blagodacu dopiru do najdubljih osnova srca, tamo se urezuju, ispunjavaju ga, iako bismo mi hteli da ih napregnutim razmisljanjem otklonimo, a kada se stisaju, uvek ostavljaju iza sebe duboke tragove. Stoga se uzalud nada onaj ko sam sebe zeli, bez blagodati, da probudi iz grehovnog sna. Sve sto ostaje slobodi coveka ovde je molitva za ovo budjenje, usrdna, iskrena, pracena obecanjima o tome da ce istrajno (postojano) slediti priziv Bozji. “Kao sto je nasoj prirodi tudja zloba, ali se prestupom prvog coveka spolja prikrala i mi smo je primili u sebe, te se ova skoro pretvorila u nasu prirodu: tako kroz nesrodni nasoj prirodi nebeski dar Duha, treba ovu izagnati iz prirode nase, i ponovo uspostaviti u nama onu prvobitnu cistotu. Ali ovo dusa moze da zadobije samo mnogim prozbama i molitvama”.

“Neka vapi dusa svom snagom Gospodu da je kroz blagodat Duha ucini dostojnom da se oslobodi od strasti”.

Страсна Седмица – Велика Недеља



Пролазећи од једног празника ка другом, од палми и гранчица, похитајмо, верни ка узвишеном и спасоносном прослављању Христовог страдања. Гледајмо Његова драговољна страдања која је претрпео нас ради и са благодарношћу запевајмо Му достојну песму: Источниче милосрђа и прибежиште спасења, Господе, слава Теби!
Вечерње на Цвети
***
Господ иде на добровољно страдање. И ми треба да идемо са Њим. То је дуг свакога ко исповеда да је Христовим страдањем постао оно што јесте и да ће добити нешто толико велико и славно да ни на ум човеку не може доћи. Како, пак, ићи са Њим? Размишљањем, саосећањем. Иди мишљу трагом страдајућег Господа и размишљањем из свега извлачи представе које би могле ганути твоје срце и увести га у осећање страдања Господњих. Да би се то успешније извело, потребно је да сами почнемо да страдамо кроз осетно смањење јела и сна и кроз увећање труда стајањем на молитви и чињењем поклона. Испуни све што чини света Црква и бићеш добар сапутник Господу на путу страдања.

Ko pretrpi do kraja, taj će se spasti (Hristove reči, Matej, 24, 13)


1 I izišavši Isus iđaše od crkve, i pristupiše k Njemu učenici Njegovi da Mu pokažu građevinu crkvenu.
2 Car. 20:15, Mk. 13:1, Lk. 21:5
2 A Isus reče im: Ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neće ostati ovde ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.
1 Car. 9:7, Jer. 5:10, Jer. 26:18, Dan. 9:26, Mih. 3:12, Lk. 19:44
3 A kad seđaše na gori Maslinskoj pristupiše k Njemu učenici nasamo govoreći: Kaži nam kad će to biti? I kakav je znak Tvog dolaska i kraja veka?
Jezek. 7:2, Mt. 24:30, 1 Sol. 5:1
4 I odgovarajući Isus reče im: Čuvajte se da vas ko ne prevari.
Ef. 5:6, Kol. 2:8, Kol. 2:18, 2 Sol. 2:3, 1 Jn. 4:1
5 Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti.
Jer. 14:14, Jer. 23:21, Jn. 5:43, Dela 5:36
6 Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude, ali nije još tada kraj.
1 Sol. 2:16
7 Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svetu.
Isa. 19:2, Agej 2:22, Zah. 14:13, Lk. 21:10
8 A to je sve početak stradanja.

9 Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mog radi.
Dela 4:2, Dela 7:59, Dela 12:1, Jev. 12:3, 1 Pet. 4:12, Otk. 2:10, Otk. 2:13
10 I tada će se mnogi sablazniti, i drug druga izdaće, i omrznuće drug na druga.
2 Tim. 1:15, 2 Tim. 4:10, 2 Tim. 4:16
11 I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge.
Dela 20:29, 2 Kor. 11:13, 1 Tim. 4:1, 2 Pet. 2:1, 1 Jn. 2:18, 1 Jn. 2:26, Juda 1:4
12 I što će se bezakonje umnožiti, ohladneće ljubav mnogih.

13 Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
Jev. 3:6
14 I propovediće se ovo jevanđelje o carstvu po svemu svetu za svedočanstvo svim narodima. I tada će doći posledak.
Rim. 10:18, Kol. 1:6, Kol. 1:23
15 Kad dakle ugledate mrzost opustošenja, o kojoj govori prorok Danilo, gde stoji na mestu svetom (koji čita da razume):
Dan. 9:23, Dan. 9:27, Dan. 12:11
16 Tada koji budu u Judeji neka beže u gore;

17 I koji bude na krovu da ne silazi uzeti šta mu je u kući;

18 I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.

19 A teško trudnima i dojilicama u te dane.
Lk. 21:23, Lk. 23:29
20 Nego se molite Bogu da ne bude bežan vaša u zimu ni u subotu;

21 Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta dosad niti će biti;
Ps. 69:22, Isa. 65:12, Isa. 66:15, Jezek. 5:9, Dan. 9:12, Dan. 9:26, Dan. 12:1, Joilo 2:2
22 I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranih radi skratiće se dani oni.
Isa. 65:8, Zah. 14:2
23 Tada ako vam ko kaže: Evo ovde je Hristos ili onde, ne verujte.

24 Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane.
5 Moj. 13:1, Rim. 8:28, 2 Sol. 2:9, 2 Tim. 2:19, 1 Pet. 1:5, Otk. 13:13
25 Eto vam kazah unapred.

26 Ako vam dakle kažu: Evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne verujte.

27 Jer kao što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, takav će biti dolazak Sina čovečijeg.
Jezek. 1:14
28 Jer gde je strvina onamo će se i orlovi kupiti.
Jov 39:33, Lk. 17:37
29 I odmah će po nevolji dana tih sunce pomrčati, i mesec svoju svetlost izgubiti, i zvezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.
Isa. 13:10, Jezek. 32:7, Dan. 7:11, Joilo 2:31, Dela 2:20, Otk. 6:12
30 I tada će se pokazati znak Sina čovečijeg na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina čovečijeg gde ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.
Dan. 7:13, Zah. 12:11, Zah. 12:12, Mk. 13:4, Otk. 1:7
31 I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izbrane Njegove od četiri vetra, od kraja do kraja nebesa.
1 Kor. 15:52, 1 Sol. 4:16
32 Od smokve naučite se priči: kad se već njene grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu leto.
Lk. 21:29
33 Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.

34 Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.
Mt. 16:28, Mt. 23:36
35 Nebo i zemlja proći će, ali reči moje neće proći.
Ps. 102:26, Isa. 34:4, Isa. 51:6, Jer. 31:35, Mt. 5:18, Mk. 13:31, Lk. 21:33, Jev. 1:11, 2 Pet. 3:7, 2 Pet. 3:10, Otk. 6:14
36 A o danu tom i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam.
Zah. 14:7, Dela 1:7, 1 Sol. 5:2, 2 Pet. 3:10
37 Jer kao što je bilo u vreme Nojevo tako će biti i dolazak Sina čovečijeg.
Lk. 17:26
38 Jer kao što pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onog dana kad Noje uđe u kovčeg,
1 Moj. 6:3, Lk. 17:26, Lk. 20:34, 1 Pet. 3:20
39 I ne osetiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak Sina čovečijeg.
1 Moj. 7:21, Dan. 12:10
40 Tada će biti dva na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti.

41 Dve će mleti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti.
Lk. 17:35
42 Stražite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš.

43 Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koje će vreme doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuću svoju.
1 Sol. 5:6, Otk. 3:3, Otk. 16:15
44 Zato i vi budite gotovi; jer u koji čas ne mislite doći će Sin čovečiji.

45 Ko je dakle taj verni i mudri sluga kog je postavio gospodar njegov nad svojim domašnjima da im daje hranu na obrok?
Mt. 25:23, 1 Kor. 4:2, Jev. 3:5
46 Blago tom sluzi kog došavši gospodar njegov nađe da izvršuje tako.
Mt. 25:34, 1 Tim. 4:7, Otk. 16:15
47 Zaista vam kažem: postaviće ga nad svim imanjem svojim.

48 Ako li taj rđavi sluga reče u srcu svom: Neće moj gospodar još zadugo doći;
Jezek. 12:27
49 I počne biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama;

50 Doći će gospodar tog sluge u dan u koji se ne nada, i u čas kad ne misli.

51 I raseći će ga napola, i daće mu platu kao i licemerima; onde će biti plač i škrgut zuba.