Популарни постови

петак, 6. април 2012.

MIRITE SE, A NE SUDITE VLADIKA NIKOLAJ


Suđenja i parničenja namnožila su se u našoj zemlji kao gusenica. I ta gusenica stvara pustoš u dušama ljudi koji se parniče, Jer od zle volje dolazi parničenje, a parničenje rađa mržnju, a mržnja pomračava dušu i uništava u njoj svako dobro.
Zato, mirite se, a ne sudite. Reče Gospod: Miri se sa suparnikom svojim brzo dok si na putu sa njim (Mat. 5,25). Svi smo putnici. Svi hitamo ka večnom Sudiji. Na taj put ka večnosti misli Gospod. Šta ćeš ako tvoj suparnik umre na tom putu? Šta ćeš ako ti umreš na tom putu pre suparnika tvoga? Ne zna se šta je po tebe gore. Ako tvoj suparnik umre na putu pre tebe, on će izaći pred sudiju kao tvoj tužilac - to je jedno zlo; a ti ćeš se zluradovati njegovoj smrti i zluradošću još više ubijati svoju dušu - to je drugo zlo. Ako li pak, ti umreš na putu ka večnosti pre tvog suparnika, ti ćeš biti njegov tužilac pred Sudijom, a on tvoj zluradosnik. U oba slučaja vi ćete sprečavati spasenje jedan drugom. vaš spor, koji je trebalo biti okončan brzo u vremenu na putu, preći će u večnost, od koje niste gospodari ni ti ni tvoj suparnik. A kad pređe u večnost, onda i da hoćete, vi se ne možete izmiriti.
To je naš mudri Gospod znao. To je naš čovekoljubivi Gospod video i predvideo. Zato je postavio i ostavio kao zakon ovu zapovest: Miri se sa suparnikom svojim brzo dok si na putu sa njim. Brzo - brzo, zapoveda Gospod, jer je i smrt na putu među putnicima, pa može brzo skloniti s puta jednog od vas parničara. I tako može spor preneti iz vremena u večnost, gde se ljudske sudije ne pitaju niti ljudski sudovi sude.
O kako je veliki i divan ovaj zakon Gospodnji! Nema mu ravna u svetu. Kad bi se narod počeo po njemu vladati, zatvorili bi se mnogi sudovi ljudski i ukinuli mnogi zakoni ljudski. A kod nas su se umnožili sudovi, jer se umnožila zla volja među susedima i podigao duh parničenja nad duhom mira i izmirenja. Tamo gde je ranije bio jedan okružni sud, sada su četiri ili pet. Tamo gde su ranije bile četiri sudije, sada ih je 20. Uz to još su ustanovljeni sreski sudovi. I osim sreskih sudova još i sudska tužilaštva. Povrh toga govore, da će se otvarati još i više sudova i pisati još i više zakona. A to povećava porez. Što se, dakle, žalite na veliki porez vi parničari, vi ljubitelji suđenja i parničenja? Nije država kriva za veliki porez nego vaša zla volja, vaš duh parničenja i vaša mržnja. Vaša zla volja staje ovaj narod mnoge i mnoge milione. Ovaj narod plaća najveći porez na zlu volju. država nema drugog leka protiv zle volje osim zakona, sudova, činovnika i stražara. Država kao država ne ume da smisli drugi lek. Ona neprestano udara fizičke brane protiv poplave od zle volje. No, poplava se preliva preko svih njenih brana. I sve će se više prelivati.
Zato je Crkva Božja tu, da rastereti državu od njenog teškog bremena. Crkva Božja zna jedan drugi lek, ne fizički, no duhovni i moralni. A taj lek jeste zakon Gospodnji. Kratak i prost zakon Gospodnji. Zakonski govoreći, reći ćemo: On se sastoji samo iz jednog paragrafa, potrebuje jednog sudiju i donosi uvek jedno isto rešenje.
Zakon Gospodnji glasi: Miri se sa suparnikom svojim brzo dok si na putu sa njim.
Jedan sudija to je savest.
Jedno rešenje: dobitak ili gubitak večnog života.
To je jedini utuk zloj volji. Taj utuk čini sve ostale brane nepotrebnim.
No, reći ćete: Ipak se mora ponekad suditi.
I ja mislim, da svi ljudi još nisu savršeni, da bi se mogli držati onog Božanskog Zakona Spasiteljeva. Ali, mislim i to, da se pri svem sadašnjem nesavršenstvu ljudi broj parnica može lako smanjiti za 90 procenata.
No, reći ću vam, članovi bogomoljačkih bratstava: Ne sudite se nikako drug sa drugom. Ne parničite se nikako brat sa bratom. Mirite se, a ne sudite. Ugasite plamen razdora među sobom potpuno. Ne budite kao ona nervozna gospoda, koja za najmanju uvredu trče na sudove. Time povećavaju porez na narod. Poslušajte, ne mene nego apostola Pavla, koji savetuje: U koliko do vas stoji živite u miru sa svima. A do vas stoji bezmalo sve. Ako te neko uvredi, ti stavi sebi pitanje: Zar ja nikad nikoga nisam uvredio? To ćete te uzdržati od suđenja. ako te neko opsuje, ti postavi sebi pitanje: Zar ja nisam nikad nikoga opsovao? Ako te neko pokrade ili nekako otšteti, postavi sebi pitanje: Zar ja nisam nikad nikoga otštetio? To ćete uzdržati od parničenja. To će ugasiti u tebi pustošni oganj mržnje i zle volje.
No, ako ti neko od braće dosadi životu tvome, onda postupi onako kako je propisao onaj veliki Pavle. Ovako on izobličava i uči: A kad imate tužbe za stvori ovoga svijeta, uzimate za sudije one koji se u crkvi ne broje ni u šta! Na sramotu vašu govorim: Zar nema među vama ni jednog mudrog koji može rasuditi među braćom svojom? Nego se brat sa bratom sudi i to pred nevjernima.
I to je već vrlo sramno za vas da imate tužbe među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu?
Nego vi sami činite nepravdu i štetu i to još braći svojoj! (I Kor. 6).
Zar nije ovo jasno? Apostol hoće da kaže četiri stvari:
1) Ne čini nikom nepravdu i ne nanosi štetu i uvredu;
2) Oprosti nepravdu i pretrpi štetu, koju ti brat nanese, Boga radi i duše radi;
3) Ako li je nepravda i šteta velika, da ne možeš da otrpiš, ne idi na sud kod onih koji se u pogledu vere i crkve ne računaju ni u šta; ne idi kod nevernih da tražiš pravdu i parnicu; i
4) Kad se i ako se moraš suditi, nađi nekog mudrog među braćom svojom, koji može rasuditi i presuditi; nekoga koji se boji Boga kao i ti i veruje kao i ti.
Mirite se, a ne sudite se, vi koji ste se Bogu zavetovali i koji se Bogu posvednevno molite. Utulite zlu volju među sobom. Ugasite duh parničenja i mržnje. Budite primer ostalom svetu. Tako ćete se moći nazvati sinovima Božjim kao mirotvorci, i decom svetlosti kao nosioci mira i dobre volje među ljudima.