Sveti Antonije Veliki (251 - 356) je rodonačelnik i patrijarh sveg hrišćanskog monaštva,..., neprevaziđeni ideal monaškog života i podvižništva.
• Dok je avva Antonije jednom sjedio u pustinji, napade na njega čamotinja i veliko pomračenje pomisli. I govoraše Bogu:"Gospode, htio bih da se spasem ali mi ne daju pomisli. Šta da radim u žalosti svojoj? Kako da se spasim?" Pa izašavši malo napolje ugleda Antonije nekog nalik na sebe, kako sjedi i radi, pa onda ustaje sa posla i moli se, i opet sjeda i plete uže, onda ponovo ustaje na molitvu. A to bijaše anđeo Božiji poslan za popravku i ukrepljenje Antonija. I ču anđela kako kaže: "Ovako radi i spašćeš se." A on čuvši ovo mnogo se obradova i ohrabri. I postupajući tako spašavaše se.
• Isti avva Antonije ispitujući dubine sudova Božijih pitaše govoreći: "Gospode kako to da neki umiru maloljetni a neki u dubokoj starosti? I zašto da neki siromaše, a drugi se bogate? I kako to da se bogate nepravedni, a siromaše pravedni?" Dođe mu glas koji govoraše: "Antonije, pazi na sebe samog; ovo su sudovi Božji i nije ti od koristi da ih upoznaš."
• Upita neko avvu Antonija govoreći:"Čega treba da se držim da bih ugodio Bogu?" I odgovorivši starac reče:"Ono što ti zapovjedim, drži: ma gdje išao imaj uvijek Boga pred očima; bilo što radio ili govorio imaj svjedočanstvo iz Svetoga Pisma; mjesto na kom se nastaniš, ne napuštaj brzo. Ovo troje drži i spašćeš se."
• Reče avva Antonije avvi Pimenu da je ovo veliki podvig čovjekov: da svoju grešku osjeća pred Bogom kao svoju, i da bude spreman za iskušenje do posljednjeg daha.
• On isti reče: "Niko nekušan ne može ući u carstvo nebesko. Jer je rečeno: Uzmi iskušenja i niko neće biti spašen ."
• Upita avva Pamvo avvu Antonija:"Šta da radim?" Reče mu starac: "Ne uzdaj se u svoju pravdu niti žali za onim što je prošlo i budi uzdržljivog jezika i stomaka."
• Reče avva Antonije:"Vidjeh sve vražije (satanine) zamke razapete po zemlji. Pa uzdahnuvši rekoh:Ko je taj koji će im izbjeći? I čuh glas koji mi govoraše:S mirenoumlje ."
• Reče opet: "Postoje neki koji su iznurili svoja tijela podvigom, ali zbog toga što nisu imali rasuđivanja ostali su daleko od Boga."
• Reče opet da o bližnjem zavisi život i smrt. Jer ako zadobijemo brata, Boga zadobijamo. A ako brata sablaznimo, Hristu griješimo.
• Reče opet:"Kao što ribe ako dugo ostanu na kopnu uginu, tako i monasi ako ostanu van kelije ili provode vrijeme sa svjetovnim ljudima, prestaju sa revnosnim molitvenim tihovanjem. Potrebno je dakle, kao riba u more tako i mi keliju da se povratimo. Da ne bismo, ostavši dugo napolju, zaboravili na unutrašnje stražarenje."
• Reče opet da se onaj koji boravi u pustinji i molitveno tihuje oslobađa tri borbe: borbe sluha, borbe gledanja i borbe govora. Samo jedan rat mu ostaje, rat srca.
• Posjetiše neka braća avvu Antonija da mu ispričaju o viđenjima koja su imali i da saznaju od njega da li su istinita ili od demona. A imađahu magarca koji im lipsa u putu. Kad dođoše starcu, on preduhitrivši reče im:"Kako lipsa magarčić na putu?" Rekoše mu:"Otkud znaš avvo?"
A on im reče: "Demoni mi pokazaše." I rekoše mu:"Upravo i dođosmo o tom da te pitamo jer imamo viđenja koja se često obistinjuju. Da se možda ne varamo." I ubijedi ih starac na primjeru magarca, da su od demona.
• Bijaše neki lovac koji lovljaše divljač po pustinji, i vidje avvu Antonija kako se šali sa bratijom, pa se sablazni. A starac želeći da mu pokaže kako treba ponekad i snishoditi bratiji, reče mu:"Stavi strijelu na luk i zategni." I učini tako. "Zategni još," kaže mu. I zategnu. A on će opet: "Zategni." Reče mu lovac:"Ako preko mjere zategnem slomiće se luk." Kaže mu starac:"Tako je i sa djelom Božijim. Ako smo preko mjere strogi prema bratiji, brzo će propasti. Potrebno je, dakle, ponekad snishoditi bratiji." Čuvši to lovac se udivi. I dobivši mnogo koristi od starca otide. A i bratija utvrđena, otputovaše u svoje mjesto.
• Pohvali bratija nekog monaha pred avvom Antonijem, a kad ga taj monah posjeti, on ga probaše da li podnosi uvrede. I vidjevši da ne podnosi, reče mu:"Ličiš na selo koje je sprijeda ukrašeno a pozadi opljačkano od razbojnika."
• Reče brat avvi Antoniju:"Moli se za mene." Reče mu starac:"Ni ja, ni Bog nećemo ti se smilovati, ako se ti sam ne potrudiš i ne potražiš Boga."
• Posjetiše jednom starca avvu Antonija, a bijaše i avva Josif sa njim. Želeći starac da ih isproba iznese im jedno mjesto iz Svetog Pisma, pa ih poče pitati, počev od najmlađega, šta ono znači. Svaki odgovaraše po svojoj moći, a starac svakom govoraše:"Još nijesi našao." Posle svih reći će avvi Josifu: "Šta ti kažeš o ovoj izreci?" On odgovori:"Ne znam." Kaže onda avva Antonije:"Svakako, avva Josif nađe put, time što reče: ne znam ."
• Bratija iz skita krenuše u posjetu avvi Antoniju i ušavši u lađu kako bi otišli kod njega, nađoše starca koji se takođe bio uputio onamo. On bijaše nepoznat bratiji. I dok sjeđahu u brodu, razgovarahu o riječima iz Svetog Pisma, pa onda i o svom rukodeliju. Starac pak ćutaše. Kad stigoše u pristanište, nađe se da i starac ide avvi Antoniju. Kad dođoše kod njega, reče im:"Nađoste dobrog saputnika u ovom starcu." Onda reče i starcu:"Imao si dobru bratiju sa sobom, avva." Reče starac:"Dobri su, samo što nemaju vrata na dvorištu pa onaj koji hoće ulazi u štalu i odrešuje magarca. "A ovo reče, jer ono što im dolazaše na usta, govorahu.
• Posjetiše bratija avvu Antonija pa mu kažu:"Reci nam riječ, kako da se spasemo?" Reče im starac:"Jeste li čitali Sveto Pismo? Dosta vam je." A oni rekoše:"Želimo da i od tebe čujemo, oče." Reče im starac:" Piše u jevanđelju:ako te ko udari po desnome obrazu, obrni mu i drugi (Matej 5:39 )". Rekoše mu:"Ne možemo to ispuniti." Kaže im starac:"Ako ne možete okrenuti drugi, pretrpite bar po jednom." Oni mu rekoše:"Ni to ne možemo." Reče starac:"Ako i ovo ne možete, nemojte bar uzvraćati za ono što ste dobili." Rekoše:"Ni to nismo u stanju." Reče onda starac učeniku svome:"Skuvaj im malo popare jer su slabi". A i njima reče:"Ako ovo ne možete a ono nećete, šta da vam radim? Moliti se treba."
• Brat odrekavši se svijeta i razdavši svoje imanje siromasima, zadržavši pri tom nešto malo za sebe, posjeti avvu Antonija. A starac saznavši to, reče mu:"Ako hoćeš da ostaneš monah idi u to i to selo, kupi mesa, stavi ga na svoje golo tijelo i onda se tako vrati ovdje." I kad brat tako uradi, psi i ptice izranaviše njegovo tijelo. Kad se vrati starcu, upita ga da li je učinjeno kao što je savjetovao. I dok je onaj pokazivao razderano tijelo, reče mu sveti Antonije:"Oni koji su se odrekli svijeta i žele da imaju novca, tako bivaju izranavljeni, napadani od demona."
• Desi se iskušenje jednom bratu u opštežiću avve Ilije. Pa protjeran odande, dođe na goru avvi Antoniju. Pošto se brat zadrža kod njega neko vrijeme, on ga posla u opštežiće iz koga je izišao. A oni vidjevši ga, opet ga otjeraše. On se opet vrati avvi Antoniju, govoreći:"Brod pretrpje brodolom na moru i izgubi tovar pa se sa mukom spase na zemlju. A vi i ono što je spašeno hoćete da potopite." Oni kad čuše da ga je poslao avva Antonije, odmah ga primiše.
• Reče avva Antonije:"Smatram da tijelo ima prirodni pokret (nagon) utkan u njemu. Međutim on ne dejstvuje ako to duša ne želi, samo se projavljuje u tijelu kao bestrasni pokret. Postoji i pokret koji nastaje od hranjenja i ugađanja tijelu jelima i pićima pomoću kojih toplota krvi raspaljuje tijelo na dejstvo. Zato i kaže apostol: ne opijajte se vinom u kome je blud (Efežanima 5:18 ). Takođe i Gospod u jevanđelju zapovijedivši učenicima, reče: ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom (Luka 21:34 ). Postoji i treći pokret kod podvižnika koji dolaze od prevare i zavisti demona. Tako treba znati da postoje tri pokreta:jedan prirodni, drugi od nepaženja na hranu i treći od demona.
• Reče opet da Bog ne dopušta duhovni rat na ovo pokoljenje, kao na stare. Jer zna da su slabi i neće izdržati.
• Bi otkriveno avvi Antoniju u pustinji:"Postoji u gradu čovjek sličan tebi, lekar po zanimanju, koji svoju zaradu daje onima koji se nuždavaju, i ceo dan pjeva trisvetu pjesmu sa anđelima."
• Govorio je avva Antonije da dolazi vrijeme kad će ljudi poludjeti, pa kad vide nekog ko nije lud ustaće protiv njega, govoreći:ti si lud, zato što im nije sličan.
• Bratija posjeti avvu Antonija i rekoše mu jedno mjesto iz knjige levitske (da im objasni). Starac ode u pustinju, a za njim izađe tajno avva Amon, znajući njegov običaj. Kad se starac izmače daleko stavši na molitvu, zavapi silnim glasom:"Bože, pošalji Mojsija i naučiće me značenju riječi ove." I dođe mu glas koji govoraše sa njim. Kazivaše avva Amon:"Glas koji govoraše sa njim čuh, ali snagu riječi ne saznah."
• Trojica otaca imađahu običaj da svake godine idu blaženom Antoniju. Dvojica od njih pitahu ga o svojim pomislima i o spasenju duše. Treći pak uvijek ćutaše, ništa ne pitajući. Kad prođe dugo vremena reče mu Antonije:"Gle, toliko vremena je otkad dolaziš ovdje, pa me ništa ne pitaš." A on mu odgovori i reče:"Dosta mi je da te samo gledam, oče."
• Govorahu kako neki od staraca zamoli Boga da vidi oce. I vidje ih ali bez avve Antonija, pa upita onoga koji mu je pokazivao:"Gdje je avva Antonije?" On mu reče:"Ondje gdje se nalazi Bog, tamo je."
• Bi oklevetan brat u opštežiću za blud, pa ustavši dođe avvi Antoniju. Dođoše bratija iz opštežića da ga isprave i da ga uzmu, pa počeše da ga izobličavaju šta je to uradio. A on se branjaše kako on to nije učinio. Zadesi se ondje avva Pafnutije Kealas pa im ispriča ovu priču:"Vidjeh čovjeka na obali rijeke zaglibljenog u blato do koljena. A došavši neki da mu dadnu ruku, gurnuše ga do vrata". Na to će avva Antonije o avvi Pafnutiju:"Gle pravog čovjeka, sposobnog da ispravi i spasi duše." Postiđeni riječju starca napraviše metaniju bratu. Pa utješeni ocima uzeše ga u opštežiće.
• Govorahu neki o avvi Antoniju da je bio postao duhonosan. Ali radi ljudi nije hteo da govori. Prozirao je i ono što se dešava u svijetu, i ono što će u budućnosti doći.
• Jednom avva Antonije primi pismo cara Konstantina da dođe u Carigrad, pa se mišljaše šta da radi. Reče avvi Pavlu svome učeniku:"Treba li da idem?" A on mu reče:"Ako odeš zvaćeš se Antonije, a ako ne odeš, avva Antonije."
• Reče avva Antonije:"Ja se Boga više ne bojim, nego ga volim. Jer ljubav izgoni strah napolje."
• On isti reče:"Imaj uvijek strah Božiji pred očima. Sjećaj se onoga koji daje smrt i život. Mrzite svet i sve što je na njemu. Mrzite svaki tjelesni odmor i zadovoljstvo. Odrecite se ovog života da bi Bogu živjeli. Sjećajte se šta ste obećali Bogu, jer će to tražiti od vas u dan sudni. Gladujte, žeđujte, podnosite golotinju, bdijte, kajte se, uzdišite srcem vašim, probajte da li ste dostojni Boga. Prezrite tijelo, da bi spasli vaše duše."
• Posjeti jednom avva Antonije avvu Amuna na Nitrijskoj gori, pa kad su se sreli, reče mu avva Amun:"Budući da se molitvama tvojim umnožila bratija pa neki od njih žele da grade ćelije daleko, da bi molitveno tihovali, koliko zapovijedaš da budu udaljene zidane ćelije od ovih ovdje?" A on reče: "Ručaćemo u deveti čas (tri poslije podne), onda izaći i krenuti u pustinju pa potražiti mjesto." Pošto su putovali kroz pustinju do zalaska sunca, kaže mu avva Antonije:"Da se pomolimo pa da zabodemo ovdje krst, kako bi tu zidali oni koji to žele. Da bi i oni otuda kad dolaze ovima, dolazili pošto jedu u deveti čas, tako i ovi odavde da to isto učine, da im ne zadaju brige uzajamne posjete." A mjesto beše udaljeno oko 22 kilometra.
• Reče avva Antonije:"Kovač kada kuje prvo smišlja šta treba da napravi: srp, nož, sjekiru. Tako i mi:prvo treba da razmislimo koju vrlinu tražimo, da se ne bi uzalud trudili."
• Reče opet: "Pokornost sa uzdržanjem ukroćuje zvjerove."
• Reče opet:"Znam monahe koji su poslije mnogih podviga pali, i sišli s uma, zato što su se u svoje djelo uzdali, i prezreli zapovest onoga koji je rekao: upitaj oca svoga i on će te naučiti ."
Reče opet:"Ako je moguće, monah, i koliko koraka napravi ili koliko kapi (vode) popije u ćeliji svojoj, treba da povjeri starcima, da im ne bi sagriješio."